"Granice, kiše" je priča o ljepoti, ljubavnoj čežnji i nadi, koji se rađaju na neočekivanom mjestu. To je zabavan i inovativan film prožet humorom, ali i poziv na pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije.
Priča se odvija u prostoru koji je nedavno fragmentiran, pa se to ogleda i u strukturi ovog filma koji je takođe podijeljen u dva jednaka dijela. Mlada žena, Jagoda, predstavlja vezu između dvije porodice razdvojene novom granicom i kroz njenu ulogu, obje priče se povezuju u jednu organsku cjelinu. U stvari, cijeli film je izgrađen oko ove ideje, tako da se čitav niz vizuelnih motiva iz jedne polovine filma ponovo javlja u drugoj, i nekoliko sekvenci iz crnogorskog dijela se ‘rimuju’ sa dijelom smještenim u Republici Srpskoj. Još jedna tema koja se ponavlja kroz cijeli film je more, koje predstavlja izvor života ali i sukoba.
Atmosfera je ključ ovog filma. Iako je radnja realistična, gluma prirodna a lokacije stvarne, delikatan osjećaj nadrealnog se provlači kroz film. Taj utisak biće izgrađen kroz četiri različita elementa našeg filmskog jezika.
Prvo, to je likovni vizuelni stil kojim ćemo oslikati jedinstven planinski pejzaž visoko nad Jadranskim morem, evocirajući modernističke slike Petra Lubarde koji je znao da dočara neobično prirodno svjetlo ovog regiona. Film će biti sniman u eksterijerima tokom ljeta. Rijetke scene u interijerima biće snimane sa jakim kontrastom i minimalnim osvjetljenjem, u čijaroskuro stilu, nalik klasičnom slikarstvu.
Drugo, ovaj film se oslanja na meditativno poimanje vremena, sa pažljivo konstruisanim kadrovima, uz fokus na trajanje i protok vremena. Na primjer, kada naši likovi zadrijemaju tokom vrelog popodneva, zrikavci i kamera ostaju budni.
Treće, precizno orkestriran zvuk, uključujući jeftine pop melodije u jednom, do nelagodnih frekvencija i buke u drugom dijelu filma, prevazilazi svoju ilustrativnu funkciju i dodaje novo značenje slikama.
I konačno, osjećanje nade i ‘sretan kraj’ za sve glavne protagoniste će na izvjestan način doprinijeti blago nadrealnoj atmosferi. Na kraju to i jeste pokretačka snaga ovoga projekta – želja da se gledaocima ponudi afirmativna, pomalo čak i romantična, slika ovog prostora koji je marginovalizovan nedavnom istorijom i gotovo zaboravljen u ekonomskom, političkom i kulturnom smislu.